EMN i OECD nedavno su objavili informaciju „Provedba mjera za građansko obrazovanje kao važan alat za integraciju državljana trećih zemalja“, fokusirajući se na tečajeve građanske orijentacije za državljane trećih zemalja (DTZ) u 25 EMN članica i zemalja promatrača.
Ovi tečajevi igraju važnu ulogu u integraciji trećih zemalja u društva domaćina pružanjem znanja i vještina potrebnih za njihovo društveno, kulturno i političko sudjelovanje. Učinkovita integracija migranata u društvo domaćina ključni je izazov i preduvjet za uspješno upravljanje migracijama. Gotovo svi pregledani tečajevi građanske orijentacije u zemljama EMN-a uključuju korisnike međunarodne zaštite.
Zemlje se razlikuju u načinu na koji provode te tečajeve, a 14 ispitanih zemalja odredilo je jedno ministarstvo za nadgledanje ovih programa. Nadležna ministarstva su u pravilu ona koja nadziru unutarnje poslove, rad, socijalna pitanja, obrazovanje i kulturu. Neke zemlje, poput Nizozemske, Finske i Švedske, delegirale su značajne odgovornosti lokalnoj razini.
Financiranje građanskih orijentacijskih tečajeva prvenstveno dolazi od javnih tijela, čime se osigurava da polaznici ne snose troškove. Nekoliko zemalja članica EMN-a izvijestilo je da tečajeve i obuku, barem djelomično, financira Europska unija. Unatoč općem trendu javnog financiranja, postoje iznimke. U Austriji i Belgiji (Flandrija), na primjer, od sudionika se traži da doprinesu određenim troškovima tečaja.
Sadržaj tečajeva građanske orijentacije usredotočen je na četiri ključna elementa: razumijevanje društvenih, političkih i kulturnih obilježja zemljalja domaćina; učenje pravila, prava i obveza unutar društva; promicanje integracije i osiguravanje pristupa jednakim mogućnostima. Zemlje poput Estonije, na primjer, prilagodile su ove programe specifičnim ciljnim skupinama kao što su poduzetnici i studenti, dodatno ilustrirajući prilagođenu prirodu ovih integracijskih napora.
Sudjelovanje u ovim tečajevima može biti obavezno ili dobrovoljno, ovisno o nacionalnoj politici i specifičnoj skupini migranata. U zemljama poput Nizozemske i Francuske ovi su tečajevi obvezni za državljane trećih zemalja koji traže dugoročni boravak. Odsutnost može rezultirati negativnim ishodima, poput utjecaja na boravišni status ili izricanja financijskih kazni.
Većina zemalja prilagođava rasporede obrazovanja kako bi se prilagodile drugim obvezama sudionika, kao što su posao i briga o djeci. U polovici zemalja koje su odgovorile nude se usluge čuvanja djece koje roditeljima omogućuju pohađanje tečajeva. Austrija i Finska nude tečajeve prilagođene spolu, dok je Njemačka predvidjela mogućnosti za sudionike s invaliditetom.
Digitalne metode se sve više usvajaju kako bi se omogućila veća fleksibilnost. Primjerice, Francuska i Poljska izradile su mobilne aplikacije. Online i hibridni tečajevi također su dostupni u 14 zemalja koje su odgovorile na upit, proširujući pristup ovim osnovnim programima. Međutim, ostaju izazovi vezani uz angažman i kvalitetu učenja u takvim formatima. Unatoč ovim preprekama, digitalne platforme pružile su isplativo rješenje, posebno za zemlje s raspršenim migrantskim stanovništvom.
Procjena učinkovitosti programa građanske orijentacije postala je prioritet. Način na koji se mjeri uspjeh može varirati, a 14 zemalja koje su odgovorile primarno prate prisustvo na satovima. Druge zemlje, poput Francuske, uvele su završne testove za procjenu znanja sudionika. Osim toga, sedam zemalja koristi ankete s povratnim informacijama kako bi dobile kvalitativne uvide u učinkovitost programa.
Zemlje poput Belgije, Estonije, Nizozemske i Austrije provele su opsežne evaluacije kako bi poboljšale svoje programe građanske orijentacije, poduzimajući mjere kao što je produljenje trajanja tečajeva. Finska i Švedska također revidiraju svoje programe građanske integracije kako bi informirali buduće promjene politike. Ukupno 16 ispitanih zemalja provodi formalne evaluacije.
Cijeli informacijski letak, na engleskom jeziku, možete pronaći
ovdje
Pisane vijesti
