Nova analiza Europske migracijske mreže (EMN) istražuje nacionalno zakonodavstvo i praksu u prikupljanju i obradi biometrijskih podataka državljana trećih zemalja u 24 države članice EMN-a i tri države promatračice, u skladu sa zahtjevima nacionalnog i europskog zakonodavstva.
EMN je objavio novu analizu koja pruža informacije o trenutnom nacionalnom zakonodavstvu i praksama obrade biometrijskih podataka državljana trećih zemalja u 24 države članice EMN-a i tri države promatrača. Cilj analize je povećati razumijevanje postojećeg zakonodavstva i praksi upravljanja biometrijskim podacima u migracijskim procesima u državama članicama i državama promatračima EMN-a.
Biometrijski podaci uključuju osobne informacije dobivene tehničkim procesima povezanim s fizičkim, fiziološkim ili ponašajnim karakteristikama pojedinca, što omogućuje jedinstvenu identifikaciju ili verifikaciju te osobe. Primjeri uključuju slike lica i otiske prstiju.
U državama članicama i promatračima EMN-a koje su sudjelovale u istraživanju, biometrijski podaci najčešće se prikupljaju od osoba koje podnose zahtjeve za međunarodnu zaštitu, dugotrajne vize ili boravišne dozvole, te kratkotrajne vize. U šest zemalja dopušteno je prikupljanje DNK u određenim okolnostima. Biometrijski podaci rjeđe se prikupljaju tijekom postupaka vraćanja, udaljenja ili prelazaka granice.
Najčešće svrhe prikupljanja biometrijskih podataka
Najčešća svrha prikupljanja biometrijskih podataka je utvrđivanje i provjera identiteta pojedinca ili autentičnosti putnih isprava. Podaci prikupljeni u migracijskim procesima u nekim se slučajevima koriste i u sekundarne svrhe povezane s provedbom zakona, uz odgovarajuće zaštitne mjere. Na primjer, države dopuštaju obradu biometrijskih podataka za alarme u Schengenskom informacijskom sustavu.
Posebna pravila za prikupljanje biometrijskih podataka
Analiza napominje da sve države članice i promatrači EMN-a imaju posebna pravila za prikupljanje biometrijskih podataka, uključujući dobne granice za uzimanje otisaka prstiju. Te dobne granice variraju od 6 do 14 godina, ovisno o državi i migracijskom procesu.
Mnoge države članice EMN-a imaju specifična pravila za osiguranje nediskriminacije. Ona uključuju prilagodbe za osobe s invaliditetom ili vjerske/kulturalne potrebe tijekom prikupljanja biometrijskih podataka te pravila za pohranu i obradu podataka koji identificiraju vjersku ili političku pripadnost.
Kontrolori podataka
Najčešći kontrolori podataka za prikupljanje i obradu biometrijskih podataka prema nacionalnom zakonodavstvu su Ministarstvo unutarnjih poslova, tijela za imigraciju ili azil, policija i Ministarstvo vanjskih poslova. Ostali kontrolori podataka uključuju Ministarstvo pravosuđa i sigurnosti, upravne sudove na federalnoj razini ili parlamentarne komisije za ljudska prava.
Uvjeti za pohranu i prijenos biometrijskih podataka
Što se tiče mjesta pohrane i razdoblja čuvanja biometrijskih podataka, pristupi se razlikuju među državama. Većina država članica i promatrača EMN-a pohranjuje biometrijske podatke u nacionalnim repozitorijima barem tijekom nekog dijela migracijskog procesa.
Kada je riječ o međunarodnom prijenosu biometrijskih podataka, 21 država dopušta prijenos. Trinaest država izvještava o međunarodnom prijenosu podataka gdje je to izričito dopušteno ili zahtijevano zakonom, specifičnom međunarodnom pravnom obvezom, poput ugovora, ili uredbom EU-a. Prijenos se provodi pod strogim uvjetima kako bi se osigurala sigurnost i privatnost podataka.
Informacijski letak preuzmite ovdje.