Europska migracijska mreža (EMN) objavila je informacijski letak o sigurnim zemljama podrijetla i sigurnim trećim zemljama: kriteriji za identifikaciju i ispitivanje zahtjeva u svjetlu nove Uredbe o postupku azila (EU) 2024/1348. Na temelju doprinosa 26 zemalja članica EMN-a i Srbije, informacijski letak ispituje trenutne nacionalne pristupe konceptima sigurne zemlje podrijetla (safe countries of origin - SCO) i sigurne treće zemlje (safe third countries - STC) te njihovu relevantnost za provedbu Uredbe o postupku azila od lipnja 2026.
Određivanje SCO-a i STC-a
Devetnaest zemalja izvijestilo je o korištenju nacionalnog popisa sigurnih zemalja podrijetla (SCO), dok Finska i Portugal primjenjuju taj koncept od slučaja do slučaja. U većini zemalja, popise sigurnih zemalja podrijetla pripremaju i usvajaju vladina tijela ili agencije, obično putem ministarskih ili administrativnih odluka. Tri zemlje uključuju svoj parlament putem redovnog zakonodavnog postupka.
Šest zemalja usvojilo je nacionalne popise sigurnih trećih zemalja (STC), dok 13 primjenjuje procjenu sigurnih trećih zemalja na temelju ad hoc upitnika. U zemljama koje koriste nacionalne popise, isti institucionalni akteri određuju sigurne zemlje podrijetla i sigurne treće zemlje.
Postupci, vremenski rokovi i kriteriji
Dvadeset zemalja primjenjuje ubrzane postupke za zahtjeve koji se odnose na sigurne zemlje podrijetla, s rokovima za žalbu od jednog tjedna do jednog mjeseca. Nekoliko zemalja isključuje maloljetnike bez pratnje iz ubrzane obrade, a neke ograničavaju njezinu upotrebu kad su u pitanju ranjive kategorije podnositelja zahtjeva.
Prilikom primjene koncepta sigurnih trećih zemalja, neke su zemlje uvele dodatne kriterije izvan prava EU-a, kao što su usklađenost s međunarodnim standardima ljudskih prava ili mogućnost podnositelja zahtjeva da ostane u trećoj zemlji tijekom postupka.
Iznimke, zaštitne mjere i problemi s provedbom
Mali broj zemalja primjenjuje teritorijalne ili grupne izuzetke za sigurne zemlje podrijetla ili sigurne treće zemlje, što odražava rizike povezane s određenim regijama ili kategorijama podnositelja zahtjeva. Nijedna zemlja nije izvijestila da zahtijeva jamstva od trećih zemalja u vezi s postupanjem prema premještenim osobama. Kao izazove države su navele sporove oko određivanja statusa, utvrđivanje veze s trećom zemljom i ponovni prihvat u praksi.
Dobre prakse
Informacijski letak ističe dobre prakse koje podržavaju pravedne i učinkovite postupke, uključujući unaprjeđenje obuke službenika koji donose odluke, prilagođene formate intervjua, namjenske jedinice za azil i veću upotrebu automatizacije. Općenito, informacijski letak pruža usporedive informacije kojima se pomaže u pripremi za buduću primjenu Uredbe o postupku azila.
Za potpunu komparativnu analizu i nalaze, molimo pročitajte cijeli informacijski letak
ovdje.
Pisane vijesti
