Najnoviji EMN informacijski letak opisuje mjere rane integracije za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u zemljama članicama i zemljama promatračima EMN-a, koje obuhvaćaju provedbu, odgovornost i financiranje tijekom postupka azila i prihvata.
Pregled
Informacijski letak ispituje vrste mjera rane integracije koje podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu pružaju zemlje članice i zemlje promatračice EMN-a, uključujući način na koji se te mjere provode, koja su tijela odgovorna za njih i kako se financiraju. Za potrebe ovog informacijskog letka, EMN je razvio definiciju „mjera rane integracije“, koje se mogu smatrati aktivnošću koja podržava integraciju i samodostatnost podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu tijekom postupka azila i prihvata, prije donošenja konačne odluke o njihovom zahtjevu. Informacijski letak temelji se na doprinosima 25 nacionalnih kontaktnih točaka EMN-a, koje obuhvaćaju 23 zemlje članice EMN-a, Srbiju i Ukrajinu.
Mjere rane integracije u različitim zemljama
Većina zemalja članica i promatrača EMN-a koje su sudjelovale u upitniku provodi mjere rane integracije, ali pristup, pokrivenost i fokus variraju, a neke ih ograničavaju na određene skupine poput ranjivih podnositelja zahtjeva. Aktivnosti se prvenstveno koordiniraju i nadziru na nacionalnoj razini, često putem ministarstava ili nacionalnih agencija za prihvat, a podržavaju ih lokalne vlasti i u suradnji s nevladinim organizacijama.
Najčešće mjere rane integracije su jezični tečajevi, građanska i kulturna orijentacija te strukovna ili orijentacija na tržištu rada. Obično su besplatni, a u većini zemalja sudjelovanje je dobrovoljno. Tamo gdje postoje obvezni elementi, poput jezičnih ili građanskih tečajeva, obično su povezani s pravilima prijema.
Prilagođena podrška i komunikacija
Šesnaest zemalja članica EMN-a i Srbija prilagođavaju mjere rane integracije na temelju dobi, spola, ranjivosti, kvalifikacija ili obrazovne razine, s ciljanom podrškom za djecu, žene, maloljetnike bez pratnje i ranjive osobe.
Informacijski letak naglašava važnost osiguranja da su podnositelji zahtjeva svjesni dostupne podrške. U 22 zemlje članice EMN-a i Srbiji, komunikacijski i diseminacijski napori odvijaju se putem nacionalnih struktura za prihvat ili smještaj. Aktivnosti uključuju korištenje digitalnih platformi poput web stranica i društvenih medija, tiskanih materijala, uključujući letke i brošure, te usmene preporuke unutar mreža podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
Dobre prakse i izazovi
Zemlje koje su sudjelovale u upitniku izvještavaju o nizu izazova u provođenju učinkovitih mjera rane integracije. To uključuje financijska ograničenja, nedostatak osoblja, organizacijsku fragmentaciju, duga vremena čekanja i vanjske pritiske poput fluktuirajućih dolazaka i neprijateljstva nekih dijelova lokalne zajednice.
Većina zemalja koje su sudjelovale u upitniku oslanjaju se na neizravno praćenje ili šire evaluacije integracije kako bi se procijenio utjecaj mjera rane integracije, dok samo Latvija i Njemačka izvještavaju o sustavnim pristupima tome.
Dobre prakse o kojima su izvijestile zemlje članice i promatrači EMN-a koje su sudjelovale u upitniku uključuju brzu ranu intervenciju, pružanje informacija, učenje jezika, građansko i strukovno obrazovanje te koordinaciju između javnih tijela, civilnog društva i lokalnih zajednica.
Za potpunu komparativnu analizu i nalaze o mjerama rane integracije za podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, cjelovite informacije dostupne su
ovdje.
Pisane vijesti
