Kako se dijaspore mogu uključiti u razvoj zemalja podrijetla? – pitanje je koje je raspravljano 22. listopada u Dubrovniku, na prvoj godišnjoj Konferenciji EMN Nacionalne kontaktne točke za Hrvatsku.
Radni dio Konferencije bio je podijeljen u tri sesije, kroz koje su brojni izlagači pružili uvid u rezultate svojeg rada i istraživanja te pristupe za privlačenje dijaspore i uspostavu suradnje, posebice pristupe dijasporama u trećim državama. Konferenciji je prisustvovalo više od 40 sudionika iz 12 zemalja i Hrvatske.
Tijekom pozdravnih govora prisutnima su se obratili nacionalna koodinatorica za EMN u Hrvatskoj Nikolina Patalen, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Žarko Katić te zamjenica državnog tajnika iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Ivana Perkušić.
Prvo predavanje u radnom dijelu održala je Deepali Fernandes, viša stručnjakinja za migracije i ekonomski razvoj iz Sjedišta IOM-a, koja je prikazala ekonomski, društveni i kulturni kapital koji imaju dijaspore te istakla kako su uglavnom vrlo lojalni ulagači. Također se bavila problemom odljeva mozgova, koji se pojavljuje u mnogim zemljama, ističući kako je fenomen potrebno pretvoriti u cirkulaciju mozgova, kao što je već učinjeno u zemljama Pacifika, Kariba i Afrike.
Druga po redu izlagačica bila je Karolina Novinšćak Kölker, istraživačica s Odjela za povijest Jugoistočne i Južne Europe sa Sveučilišta u Regensburgu u Njemačkoj. Njezina prezentacija bila je usredotočena na migracije iz Hrvatske u Bavarsku te na promjenu u diskursu i pristupu od “radnika na privremenom radu u inozemstvu” do “radnih migranata”, u kasnijoj fazi procesa migracije.
Potom je Rebeka Mesarić Žabčić, istraživačica s Instituta za migracije i narodnosti, govorila o percepciji i preporukama predstavnika hrvatske dijaspore iz Australije i SAD-a. Ovom je prilikom predstavila istraživanje o vjerojatnosti povratka hrvatskih emigranata, uzimajući u obzir visoke standarde života u SAD-u i Australiji te predstavila zastupljenost razloga za povratak u Hrvatsku s jedne strane (poput emocionalne privrženosti) i faktora koji utječu na ostanak u inozemstvu, s druge strane (više plaće, bolji obrazovni sustavi itd.).
Sljedeća izlagačica bila je Ivana Lučev, voditeljica Službe za migracije iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koja je predstavila rezultate istraživanja o razlozima za odlazak i povratak u Hrvatsku sa sličnim zaključcima. Ovi su rezultati pokazali da je u zadnjih sedam godina značajan broj visoko kvalificiranih radnika emigrirao iz Hrvatske te da većina njih očekuje značajne promjene u Hrvatskoj kako bi se vratili.
Zadnju prezentaciju tijekom prve sesije održala je Marija Matek, voditeljica Ureda dobrodošlice pri Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Hrvatske. Ukazala je na ustavnu obvezu Republike Hrvatske da štiti, brine i njeguje povezanost s Hrvatima koji žive u inozemstvu. Jedan od načina za postizanje ovog cilja je osnivanje Ureda dobrodošlice i priprema informativnih materijala za predstavnike dijaspore (kao što je “Vodič za povratnike”) te implementacija raznovrsnih projekata (npr. “Korijeni”).
Druga i treća sesija bile su posvećene primjerima dobre prakse u odnosima s dijasporom. Lukas Savickas, savjetnik za upravljanje ekonomskim i strateškim promjenama litvanskog premijera, dao je primjer projekta “Create Lithuania” koji je potaknuo mnoge Litvance na povratak u domovinu. Ključni izazov litvanske vlade bio je privlačenje talenata, budući da u većini sektora ekonomije postoji potreba za talentima.
Sljedeća dva izlagača bili su predstavnici zemalja tradicionalno poznatih po velikim dijasporama diljem svijeta – Irske i Izraela. Geoffrey Keating, voditelj Irish Abroad Unit-a opisao je irsku politiku prema dijaspori koja se oslanja na pet stupova: podrška – veza – olakšavanje – prepoznavanje – razvoj. Fokus je na usvajanju politika u odnosu na recentne promjene u irskim migracijskim trendovima (više ljudi se vraća u Irsku) te kreiranju programa koji podržavaju te trendove.
Arnon Mantver, osnivač i predsjednik Centra za međunarodnu migraciju i integraciju iz Izraela, nastavio je sesiju opisujući ulogu izraelske dijaspore u vremenima promjena za državu Izrael. Mantver je također dao svoje preporuke za izgradnju jakih veza s dijasporom: poticanje osnivanja organizacija i institucija u dijaspori, umrežavanje, prikupljanje sredstava itd. Također je spomenuo i nekoliko ključnih područja na kojima treba raditi u hrvatskom slučaju: kreiranje jakih i održivih zajednica i organizacija u inozemstvu te razvoj domovine kroz partnerstvo s dijasporom.
Na kraju sesije raspravljalo se o nekoliko tema: utjecaj mobilnosti na rad institucija u državi podrijetla, specifični vladini program za ljude koji nemaju kontakt sa svojom domovinom, kako zaustaviti emigraciju itd.
U zadnjoj sesiji, Deepali Fernandes predstavila je rezultate IOM-ovih anketa kroz koje su dobivene brojne informacije vezane uz lokaciju dijaspore, stupanj obrazovanja, stavove, profesionalne interese itd. Ovi podaci su od velike važnosti vladama koje žele ojačati vezu sa svojim dijasporama i stvoriti programe koji bi podupirali prijenos vještina.
Konačno, Audra Sipavičiene, voditeljica IOM-ovog ureda u Vilniusu, govorila je o litvanskom iskustvu s masovnom emigracijom. Litvanska vlada uspostavila je Migracijski informacijski centar za povratnike nazvan “I Choose Lithuania” (“Biram Litvu”), koji je implementirao IOM, a kroz koji povratnici mogu dobiti pomoć primajući sve potrebne informacije. Vlada nastoji smanjiti emigraciju i potaknuti povratnu migraciju kroz tri komponente: prevencija emigracije, promoviranje povratka te uspostavljanje kontakta s dijasporom.
Konferencija je završila raspravom o raznim pitanjima, s glavnim fokusom na mapiranju dijaspora, istraživanju i analizi podataka. Općenito, ova je Konferencija omogućila širi pogled na hrvatsku dijasporu, kao i na potencijal koji dijaspore imaju u osnaživanju i razvoju zemalja podrijetla.
