U okviru austrijskog predsjedanja Vijećem EU, od 4. do 5. listopada 2018. u Beču je održana Godišnja konferencija EMN-a organizirana od strane austrijske Nacionalne kontaktne točka.
Konferencija je okupila velik broj sudionika, a bila je posvećena upravljanju migracijama, točnije pristupu migracijama koji je planski i sustavan, za razliku od reaktivnog pristupa.
Uvodni govor održao je austrijski savezni ministar unutarnjih poslova Herbert Kickl, pri čemu je naveo kako se radi o supstancijalnom i urgentnom problemu te kako se pristup migracijama trenutno nalazi na raskrižju, a sadašnje odluke će biti ključne za Europsku uniju. Utoliko, na dolazak izbjeglica i migranata treba gledati kao priliku koju je potrebno iskoristiti i to u suradnji sa stručnjacima koji prepoznaju potencijal migracija, bez političkih pritisaka. No, kako je Kickl naglasio, istovremeno je potrebno aktivno pristupiti trenutnoj situaciji, a ne prepustiti se nekontroliranim migracijama, što je bitno zbog uspostavljanja povjerenja državljana EU u vlade i njihovu sposobnost nošenja s izazovima koje donose migracije.
Nakon njega, govor je održao Manfred Profazi, viši regionalni savjetnik za Europu i Središnju Aziju iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM) podsjećajući kako je 2018. godina bitna za migracije generalno gledajući, prije svega zbog donošenja sporazuma Global Compact for Safe, Orderly and Regular Migration (GCM), koji ne potiče, niti zaustavlja migracije, već teži upravljati njima.
Potom je predavanje održao Paul Collier, jedan od vodećih stručnjaka za migracije, profesor ekonomije i javne politike na Oxfordskom sveučilištu. Collier smatra kako u javnom diskursu u vezi dolaska izbjeglica I migranata u Europsku uniju, a koji se intenzivirao 2015. godine, trenutno postoji polarizacija te se na jednoj strani nalaze oni koji smatraju kako je postojeći sustav međunarodne zaštite potrebno transformirati kako bi bio više etičan, dok se s druge strane nalaze oni koji tvrde da je sustav potrebno učiniti realističnim. No, Collier ove interpretacije ne smatra suprotstavljenima, već se zalaže za pristup koji bi omogućio upravljanje migracijama tako da bude istovremeno etično i realistično. Također, kao problem, Collier vidi činjenicu da su sva rješenja kratkoročna i predstavljaju gašenje aktualnih 'požara', dok je problem dolaska izbjeglica i migranata u Europu, situacija koja zahtjeva dugoročna rješenja. S obzirom da se najveći broj osoba zapravo nalazi u izbjegličkim kampovima ili općenito na području samih zemalja koje graniče sa zemljama iz kojih ljudi bježe, Collier predlaže da se rješenje potraži upravo na tim mjestima. Naime, budući da je najveći broj ljudi upravo u državama kao što su Jordan, Turska i Libanon, Europa može pomoći izbjeglicama i migrantima (te državama koje ih prihvaćaju) na način da tamo preusmjeri pomoć te da otvara radna mjesta. Dodatno, ove zemlje prihvata bi morale dopustiti slobodu zapošljavanja i slobodu kretanja, kako za izbjeglice, tako i migrante koji se nalaze na njihovom teritoriju.
Nakon toga su izlaganja održali zamjenik tajnika u Ministarstvu imigracije i integracije u Danskoj, predstavnik Uprave za iregularne migracije i povratak iz Europske komisije, članica komisije Economic Community of West African States (ECOWAS), a priključio im se ponovno i profesor Paul Collier. Tijekom ovog panela zaključeno je kako najveći broj izbjeglica zaista ostaje na području ECOWAS-a (85%) te kako je potrebno pružati pomoć i mogućnost zaposlenja osobama koje se nalaze na tim područjima.
Drugi panel prvog dana Konferencije bio je posvećen diplomaciji i migracijama, dok je na zadnjem panelu bilo riječi o povratcima. Tijekom tog panela navedeno je kako EU nije imala razrađen pristup povratcima sve do takozvane 'migrantske krize', no sada se diskurs promijenio i najveći je naglasak stavljen upravo na povratke. Za ovu se svrhu sada izdvajaju velika sredstva, a u vezi programa pružanja pomoći prilikom povrataka, IOM je predstavio svoj rad, koji uključuje aspekt uspješne reintegracije.
Drugi dan Konferencije započeo je izlaganjem vodećeg stručnjaka za izbjeglice Alexandera Bettsa, profesora s Oxforda, koji se također bavi poboljšanjem zaštite u zemljama podrijetla te zemljama u kojima se izbjeglice nalaze, a to su, kako je više puta naglašeno, zemlje u susjedstvu. U tom je kontekstu izjavio kako Europa uopće nije suočena s izazovom, kada se gleda ukupan broj osoba koje pristižu na područje Europe. Naime, dolazak izbjeglica i migranata pretvorio u politizirano pitanje u javnom diskursu gdje se reprezentira kao problem, a čime se nastoji izmijeniti i postojeći sustav azila. Učinkovit sustav zaštite za izbjeglice prema Bettsu, znači omogućavanje autonomije, odnosno posao, obrazovanje i time socio-ekonomsku slobodu. Ono što predlaže je pružanje pomoći zemljama u kojima se nalazi najveći broj osoba, drugačiji način preseljenja (sve države trebaju sudjelovati u preseljenju, mogu se uključiti privatni sponzori), izmjenu sustava viza, a pri tome spontani dolasci trebaju biti zadnje rješenje.
U ostatku drugog dana Konferencije sudjelovali su savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Etiopije, predstavnica UNHCR-a te predstavnica IOM-a.
Iz Republike Hrvatske Konferenciji su prisustvovale predstavnica Ministarstva unutarnjih poslova te predstavnica Nacionalne kontaktne točke EMN-a za Hrvatsku.
Stranica
