Izazovi, politike i prakse u državama članicama EU, Norveškoj i Švicarskoj
Nova studija objavljena od strane Europske migracijske mreže nudi usporedni pregled iskustava i postojećih praksi u 24 države članice EU, Norveškoj i Švicarskoj u vezi s mogućim posljedicama na status međunarodne zaštite za pojedince koji putuju u ili kontaktiraju vlasti u svojim državama podrijetla.
Korisnik međunarodne zaštite je osoba kojoj je dodijeljen status azilanta ili status stranca pod supsidijarnom zaštitom. Korisnici međunarodne zaštite imaju pravo pod određenim uvjetima putovati izvan države koja im je odobrila zaštitu. Oni također imaju pravo na putovanje u svoju državu podrijetla. Međutim, dobivanje nacionalne putovnice ili putovanje natrag u državu podrijetla moglo bi, u određenim okolnostima, ukazati na to da razlozi za davanje međunarodne zaštite više ne postoje. Ova EMN studija istražuje politike i prakse u 24 države članice EU, Norveškoj i Švicarskoj u vezi s korisnicima međunarodne zaštite koji putuju natrag u svoju državu podrijetla ili koji imaju kontakt s vlastima tih država. Studija također ispituje motivacije dotičnih pojedinaca i kako bi takvi slučajevi bili procijenjeni od strane nacionalnih vlasti u zemljama koje su im dale status azilanta.
Povećana pažnja posvećena ovom pitanju u nekim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju pridonijela je promjenama u nacionalnim politikama i praksama, kao i promjenama u zakonodavstvu kako bi se nacionalnim tijelima omogućila dodatna sredstva za praćenje stanja. Studija je utvrdila da je većina država koje su sudjelovale u istraživanju putovanje u državu podrijetla smatralo pokazateljem da zaštita možda više nije potrebna, što bi ih moglo navesti da ispitaju svrhu putovanja ili kontakta s vlastima i ponovo ocijene status međunarodne zaštite. Međutim, sam čin putovanja ne bi automatski doveo do prestanka.
Na EU ili nacionalnoj razini malo je dostupnih javnih podataka o broju statusa zaštite koji su povučeni zbog putovanja u državu podrijetla. Opseg korisnika koji putuju u svoju državu podrijetla i dalje je teško procijeniti, ali tamo gdje su dostupni podaci čini se da su ukupni brojevi niski. Prema studiji, najčešći razlog putovanja naveden od strane korisnika međunarodne zaštite odnosi se na pitanja vezana uz obitelj, a slijedi brak u državi podrijetla i poslovne aktivnosti. Općenito, kontakt s vlastima države podrijetla u državi zaštite nije bio sporan, osim u slučajevima kada je kontakt doveo do dodjele ili obnove putovnice.
Sve zemlje koje su sudjelovale u studiji izvijestile su da su korisnike međunarodne zaštite informirale o mogućim posljedicama putovanja ili kontakta s vlastima u njihovoj državi podrijetla. Studija je također otkrila da su se te zemlje suočile s izazovima u procjeni slučajeva kada su takvi korisnici putovali u svoju državu podrijetla i njen utjecaj na status međunarodne zaštite, zbog složenosti pribavljanja dokaza i provjere razloga.
U svim državama oduzimanje statusa zaštite može imati posljedice za pravo na boravak (bivšeg) korisnika međunarodne zaštite, ovisno, u većini slučajeva, o pojedinačnim okolnostima dotične osobe, a može utjecati i na status zaštite i pravo na boravak članova obitelji i uzdržavanih članova.
Za preuzimanje studije (na engleskom jeziku) kliknite
ovdje.
Za preuzimanje informacijskog letka o studiji kliknite
ovdje.
Za preuzimanje kratkog pregleda (jedna stranica) studije kliknite
ovdje.
