Nova EMN studija daje pregled politika i praksi u pogledu državljana trećih zemalja s dugotrajnim statusom nezakonitog boravka u 25 država članica
Studijom je utvrđeno da se status državljana trećih zemalja koji se ne mogu vratiti zbog pravnih ili praktičnih prepreka razlikuje unutar država članica jer se ne oslanja na usklađivanje na razini EU-a i ovisi o pojedinačnim okolnostima. Time se stvara potencijalno zbunjujuća situacija za migrante i pružatelje usluga.
Glavni pružatelji usluga za dugoročne nezakonite migrante su državna tijela i općine, s nevladinim organizacijama koje pružaju komplementarne i/ili samostalne usluge.
Središnja tijela moraju ispuniti ciljeve nacionalne migracijske politike kako bi spriječiio ilegalni boravak te provoditi odluke o povratku, dok se lokalne vlasti moraju usredotočiti na praktična pitanja vezana uz produljeni nezakonit boravak, uključujući pristup osnovnim uslugama.
Kako bi se okončao nezakoniti boravak, države članice prednost daju (dobrovoljnom) povratku. Dobre prakse, utvrđene u studiji, bile su usmjerene na poticanje povratka putem savjetovanja te na obeshrabrivanje nezakonitog boravka ograničavanjem određenih prava uz istodobno postizanje ravnoteže između potrebe pružanja humanog tretmana svim osobama, bez obzira na njihov pravni status.
Pandemija bolesti COVID-19 još je više naglasila situaciju migranata koje nadležna tijela ne mogu vratiti ili koji ostaju neotkriveni, zbog hitnosti osiguravanja univerzalnog pristupa zdravstvenoj skrbi.
Za preuzimanje studije (na engleskom jeziku) kliknite
ovdje.
Za preuzimanje informacijskog letka o studiji (na engleskom jeziku) kliknite
ovdje.
EMN NCP HR izradila je i Informacijski letak na hrvatskom jeziku koji možete preuzeti
ovdje.
Pisane vijesti
